3 JUTRA ZEMLJE

BIOLOGIJA KOMARACA

Na Zemlji obitava oko 1 000 000 vrsta kukaca. Posebno mjesto pripada kukcima iz porodice Culicidae (komarci). Opisano je 3 300 vrsta komaraca, dok je u Hrvatskoj do sada pronađeno 50 vrsta.

Komarci su nama dobro poznati napasnici, prisutni od ranog proljeća do kasne jeseni, a osim toga potencijalni su prenositelji mnogih bolesti. Brojnost komaraca na području Panonske nizine zbog pogodne klime, vodnog režima rijeka Dunava, Drave i Save, reljefa, biljnog pokrova i ostalih abiotičkih faktora može doseći enormne vrijednosti. Iz tog razloga dobro poznavanje biologije komaraca i njihovog životnog ciklusa neophodan je preduvjet za uspješnu kontrolu njihove brojnosti.
Životni ciklus komaraca odvija se u četiri razvojne faze, a to su: jaje, ličinka (4 razvojna stadija), kukuljica i odrasli.



Pojedina faza životnog ciklusa komarca je specifična:
• jaje: Ovalne je dužine oko 1 mm, nalazi se pojedinačno ili u skupinama, na površini vode, baricama, površini zemlje, sa donje strane lišća itd. Ženka snese oko 150 do 400 jaja, ovisno o vrsti, uz promjenjive uvjete sredine. Jaja vrlo brzo potamne i postanu teško uočljiva što je vrlo bitna zaštita od grabežljivaca. Dok se komarci nalaze u stadiju jaja ne obavlja se nikakva ishrana. Posljednja sezonska generacija komaraca polaže jaja na zemlju ili donju stranu otpalog lišća, u neposrednoj blizini vode, čak i podalje nje, ali u svakom slučaju na mjesto gdje će se voda u budućnosti pojaviti. Jaja su vrlo otporna na hladnoću i mogu preživjeti i -30 °C.

- kontrola (suzbijanje) nije moguća



ličinka: Kada se jaje nađe u vodi, iz njega izađe oko 1 mm duga ličinka i započne svoj život u vodi. Voda u proljeće raste , te se povećava životni prostor komaraca. Prva generacija ličinki komaraca "uživa" - imaju izobilje hrane, dosta prostora, nemaju mnogo neprijatelja, a niska temperatura vode im ne dozvoljava brzi rast. U proljeće mogu se pojaviti jedna do dvije generacije koje u pravilu nisu brojne. Ljetnih generacija može biti od jedne do tri, što zavisi od mnogo faktora, ali prije svega od vode. Ljetne generacije su brojne, a u vodi žive užurbano. Legu se u malim baricama u kojima je temperatura vode prilično visoka (do 30 °C), što im omogućuje brz razvoj koji je neophodan, jer je mogućnost isušivanja bare vrlo velika. Ličinka komarca ima sitnu glavu, široka prsa i dugačak zadak, a kreće se u vodi uvijajući tijelo. Najveći dio vremena ličinka provodi na površini vode, jer kroz cjevčicu, sifon, udiše zrak iz atmosfere. Hrana su joj mikroorganizmi, raspadnute organske tvari i bakterije. Hraneći se, ličinka brzo raste i tri puta presvlači svoju malu hitinsku kožicu. Čista voda pruža mnogo životnog prostora, ali dovoljno životnog prostora imaju i životinje koje se hrane ličinkama komaraca. Neprijatelji ličinki komaraca u vodi su u prvom redu grabežljive ličinke vretenaca (Odonata), sitne ribice gambuzija, neki vodeni kukci (Natonecta glauca) i još neke vodene životinje. Mnogobrojne ličinke postanu žrtve svojih neprijatelja, ali ipak veliki broj ličinki prilikom četvrtog presvlačenja metamorfozira u kukuljice.

- kontrola moguća biološkim sredstvima



kukuljica: Kukuljice takoder žive u vodi, a isto kao ličinke, najčešće su na površini vode zbog disanja. One dišu kroz dvije tanke cjevčice koje se nalaze na prednjem dijelu tijela. Kukuljice ne uzimaju nikakvu hranu, ali pokretljive su i u slučaju opasnosti vrlo brzo se sklone na sigurno mjesto. Već nakon nekoliko dana, na leđima kukuljice puca hitinska kožica i na tom mjestu počne se izvlačiti duguljasti, odrasli kukac, koji može stajati na vodi zbog površinske napetosti. Nakon male stanke (u to vrijeme mu zrak ulazi u krila) odrasli kukac poleti.

- kontrola moguća samo mehanički (ulje na površini vode).



odrasli: Mužjaci i ženke žive različit život. Mužjaci se razlikuju od ženki po tome što imaju veće i razvijenije antene i kao rilo dugačkodonjočeljusna pipala. Zbog toga što im ta pipala fizički smetaju, mužjaci ne sišu krv već se zadovoljavaju nektarom kao jedinom hranom. Mužjaci kraće žive, drukčije se hrane, slabije lete. Životna funkcija im je svedena na razmnožavanje. U tu svrhu mužjaci stvaraju rojeve i vrtložno se u njima kreću. U takav roj ulijeće ženka, izabere partnera i zajedno slijeću na neki list ili zemlju i tamo se pare. Nakon oplodnje kao da je završio život mužjaka, izlazi iz roja, slabije se hrani, jako oslabi i ubrzo ugine.
Život ženke nije tako kratak i jednoličan. Ženke mnogih vrsta moraju sisati krv kako bi mogle razviti svoja jaja i dati život novoj generaciji komaraca.
Ženke komaraca imaju slabije razvijene antene i kratka donjočeljusna ticala pipala te im je rilo (proboscis) najmarkantniji dio glave. Komarice uglavnom ne mogu probiti kožu, nego traže pore na koži u koje guraju svoje rilo.
Slina koja u ženka komarca oslobađa u ranu, da bi sprječila zgrušavanje krvi, medicinski je značajna jer se u njoj mogu nalaziti uzročnici raznih bolesti.
Kad se napije krvi, ženki se udvostruči težina, ali to joj ni najmanje ne ometa let. Desetak dana nakon uzimanja krvnog obroka, ženka traži neku baru (ili neko drugo mjesto, ovisno o vrsti) gdje će položiti jaja. Ukoliko je to zadnja godišnja generacija, ženka će tražiti takvo mjesto za polaganje jaja gdje će voda slijedeće godine sigurno doći.
Osim krvi, energiju potrebnu za rad mišića, ženke mogu dobiti iz nektara. Prema tome, komarci sudjeluju u oprašivanju biljaka, no s mnogo manjim učešćem nego pčele ili bumbari.
Iako su prilično slabi i krhki, neke vrste komaraca (Aedes vexans) mogu migrirati od mjesta legla i do 30 km. Pojava migracije, bolje je reći emigracije, bit će opisana u narednim poglavljima.


- kontrola moguća samo kemijskim preparatima (otrovi)




Puuuuuno opsirnije na siteu KOMARCI, jer mi se nije sve dalo skidat... Peace!